Opis

EU-FamPro (E-training on EU Family Property Regimes) je europski projekt koji se bavi višestrukim aspektima obiteljskog i međunarodnog privatnog prava, a cilj mu je jamčiti trajnu primjenu prava Europske unije prilikom uređenja imovinskih odnosa prekograničnih parova, kako u svakodnevnom životu, tako i u možebitnim sudskim postupcima.

U projektnim se aktivnostima koriste moderne i inovativne metode i alati za podučavanje, poput MOODLE e-learning ili MOOC self-learning, kako bi se stručnjacima koji se bave pitanjima imovinskih odnosa u obitelji ponudila specifična pravna znanja naročito u prekograničnim predmetima. Po tom pitanju EU-FamPro predstavlja svojevrsni praktični spin-off ranije provedenog i uspješno okončanog europskog projekta PSEFS (Personalized Solution in European Family and Succession Law). Konkretno, EU-FamPro projekt temelji se na ranije ostvarenim rezultatima prilikom istraživanja provedenih tijekom trajanja projekta PSEFS, a koji će se koristiti za dodatnu edukaciju stručnjaka koji se u praksi susreću s ovim pitanjima (odvjetnici, javni bilježnici, miritelji, suci i ostali). Projekt EU-FamPro, kao i prethodni projekt financiran je od strane programa za pravosuđe (Justice Programme) Europske unije, traje dvije godine a krenuo se s radom u travnju 2021. godine.

Konzorcij projekta EU-FamPro, uz voditelja Università degli studi di Camerino (Italija) čine i partneri Lithuanian Centre for Social Sciences (Litva), Universidad de Almeria (Španjolska), Univerza v Ljubljani (Slovenija) te Sveučilište u Rijeci, Pravni fakultet. Nije slučajnost to što su u projekt involvirane organizacije znanosti i visokog obrazovanja u području prava. Svi ti dionici čine zajedničku platformu kako bi se ponudili kvalitetni tečajevi, edukacije te popratni obrazovni materijali za pravne stručnjake, a sve to u dugoročno dostupnom e-formatu.

Pred gotovo dva desetljeća, već 2002. godine više od 5 milijuna državljana EU-a živjelo u državi članici različitoj od države članice njihovoga državljanstva, a približno 2,5 milijuna nekretnina je bilo u vlasništvu supružnika u državama članicama različitim od onih u kojima su supružnici imali boravište (Zelena knjiga, COM (2006) 400 konačno). Podaci koje je 2016. godine prikupio Eurostat pokazuju da je, među članovima nešto više od petine kućanstava Europske unije u 2014. godini, bio barem jedan useljenik (Prva i druga generacija useljenika – statistički podaci o kućanstvima). Nadalje, u 2017. godini priopćeno je da je ukupno 4,7 milijuna ljudi iselilo iz jedne od (tada) 28 država članica EU-a u 2015. godini (2,4 milijuna iz države nečlanice EU-a), dok je najmanje 2,8 milijuna iseljenika napustilo državu članicu Europske unije (Statistički podaci o migracijama i migrantnom stanovništvu). Očigledno je da postoji veliki broj transnacionalnih obitelji u Europskoj uniji, a postoji i velik broj njihovih oblika. S obzirom na državljanstvo njihovih članova, obitelji mogu biti intra-EU, ekstra-EU ili miješane EU. Također se razlikuju s obzirom na strukturu (tradicionalna, nuklearna, proširena, samohrana, bez djece ili samačka), formalno pravno priznanje (bračna, registrirana, ili de facto zajednica) ili seksualno opredjeljenje (heteroseksualna ili homoseksualna) i velik broj tih razlika proizlazi iz vrijednosti te kulturnih i socijalnih pravila u državama iz kojih članovi potječu.

Upravo uslijed tih razlika, sve transnacionalne obitelji nailaze na iste probleme prilikom suočavanja s pravnim pitanjima njihove svakodnevice. Imajući u vidu takav društveni razvoj, Uredba (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju, a nedavno i Uredba Vijeća (EU) 2016/1103 od 24. lipnja 2016. o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima bračnoimovinskih režima te Uredba Vijeća (EU) 2016/1104 od 24. lipnja 2016. o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima imovinskih posljedica registriranih partnerstava dodane su na popis izvora europskoga zakonodavstva iz međunarodnoga privatnog prava. Treći propis koji se odnosi na imovinska pitanja u obitelji je Uredba (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju.

Krajnji je cilj projekta EU-FamPRO upravo omogućiti bolje poznavanje tih pravnih instrumenata kroz različite metode podučavanja predviđene u projektnim aktivnostima, a što bi trebalo voditi ka boljoj, jedinstvenoj i transparentnoj primjeni, a sam time i učinkovitijoj primjeni europskog prava.